Brzo i grubo: dinamičan i zanimljiv povijesni roman kojim se Gregory iskupila za Bijelu kraljicu.
Znam da nisam imala puno lijepih riječi za Bijelu kraljicu Phillipe Gregory, ali autoricu sam ipak pustila na ljetni popravni rok. I nisam požalila. Kraljičina luda obrađuje vrlo zanimljiv i rekla bih, prilično zanemaren povijesni period: vladavinu kraljice Mary Tudor, poznatu i kao Bloody Mary. Ovog puta priča nije ispričana iz kraljevske perspektive, već iz kuta židovske djevojke, obične pučanke koja je s ocem izbjegla pred progonom inkvizicije u Španjolskoj. Hannah Verde tako postaje Hannah Green, Židovka koja se pretvara da je protestantica za vrijeme vladavine mladog i boležljivog kralja Edwarda. No Hannah ima poseban dar proricanja budućnosti zbog kojeg postaje sveta luda na kraljevskom dvoru pod pokriviteljstvom moćne i častohlepne obitelji Dudley. U službi obitelji, potaknuta još i svojom djevojačkom zaljubljenošću u Roberta Dudleya, Hannah postaje uhoda na dvoru katoličke princeze Mary s kojom ostvaruje duboko prijateljstvo, a kad Edward umre, a Mary postane kraljicom, dolazi pravo vrijeme iskušenja za Hannu: da li je više vjerna svom gospodaru Robertu ili kraljici koja će u krvi provoditi restauraciju katoličanstva? Da li je njezino proricanje budućnosti dar ili teret zbog kojeg će završiti na lomači? Može li u isto vrijeme biti prijateljicom i hrabroj, časnoj kraljici i njenoj koketnoj, fatalnoj sestri Elizabethi?
Kraljična luda je zaista dinamičan, brz roman, a Gregory piše kao u snu. Likovi su vrlo živopisni i zanimljivi, kao i povijesni period koji je odabran: uvijek me je zanimala kraljica Mary i njeni motivi zbog kojih je danas bije prilično loš glas. U romanu je ona lik s kojim suosjećate od početka do kraja i kojem se divite onako kako je to činila i Hannah. Iza grandiozne titule engleske kraljice i kćerke u svakom smislu impozantnog kralja Henrya VIII., Phillipa Gregory otkriva ženu od krvi i mesa, duboku nesretnu, ali istinsku i gorljivu vjernicu kojoj sreća nimalo nije bila naklonjena. Tu je i fenomenalno ocrtan lik protestantske princeze i buduće kraljice Elizabeth: ona je prelijepa djevojka s kosom boje vatre koja spletkari, zavodi i namiguje, ali uvijek uspješno ispliva na površinu, živa i zdrava, što je za turbolentno vrijeme vladavine Tudora pravi uspjeh. Svidio mi se i prikazani odnos Dudleya i njegove žene Amy koja je njime bila patološki opsjednuta, a tu je i dirljiva ljubavna priča između Hanne i njenog ugovorenog zaručnika Daniela, također konvertiranog Židova koji potajice prakticira svoju pravu vjeru.
Vjerska su pitanja, kao i istinoljubivost i iskrenost, također u žiži romana. Hannah koja je vječito bila primorana na pretvaranje, laži i izbjegavanje istine, je u biti izrazito moralan lik koji će svoje ljudske kvalitete pokazati nebrojeno puta kroz knjigu. Mislim da mi se to i najviše svidjelo u Kraljičinoj ludi, jer se sama priča o dvjema kraljevskim sestrama i napetostima između njih lako mogla svesti na povijesni primjer žutila i tračeraja. Za kraj, ovo je još uvijek prilično ženska knjiga, pisana iz ženske perspektive, o moćnim i bespomoćnim ženama i naravno, rukom još jedne žene. Ne tvrdim da nije za muško čitateljstvo, ali limunadična definitivno jest, bez obzira na inkviziciju, Krvavu Mary and all that jazz.
Magnifique! :) Lijepo si opisala srž samog romana. Meni se takođar svidio, kao i njezin roman "Druga sestra Boleyn" koji je, po meni, bio još bolji. Jedva čekam da izađe "The Virgin Queen" ili tako nešto o odnosu Elizabete i Roberta Dudleya. To će bit nešto! :)
OdgovoriIzbrišiYep! Nadam se da će izaći u KDS što prije.
OdgovoriIzbrišiUpravo sam pročitala "Druga sestra Boleyn" i oduševljena sam. Sad namjeravam pogledati film, iako mi je svaki roman uvijek bolji od filma.
OdgovoriIzbrišiNamjeravam pročitati i ostale njene knjige kad ih nabavim, baš zbog toga jer sam oduševljena Drugom sestrom Boleyn.
Nazalost, film "Druga sestra Boleyn" nije ni upola dobar kao knjiga. Gospodja Gregory je doista neobicna autorica. Nacin na koji pise je izmedju povijesnog romana, ljubica, historijskog chic-lita i nekakve vlastite interpretacije dogadjaja, koji naivne citatelje (na primjer mene) navodi da joj povjerujemo u sve sto kaze, jer ipak je ona povijesnicarka. Moram reci da jako dobro razradjuje poziciju zena u opasnim vremenima, kada je nagon za prezivljavanjem ponekad jedino sto im preostaje. Politicke igre su takodjer dobro prikazane. Sve je to impresivno opisano, iako ponekad prilicno hladno, ali to ne utjece na kvalitetu, nego dapace, malo se najezis i pomislis kako je super da si se rodio ovdje gdje jesi, u vremenu u kojem jesi.
OdgovoriIzbrišiAh, nikad ne vjeruj u povijesnu točnost ovom tipu knjiga. Nažalost, najbolje što one mogu jest da prenesu duh nekog vremena i učine da lakše upamtiš neke bitne stvari i događaje, no za pravu povijest ostaju nam udžbenici i stručna literatura ;)
OdgovoriIzbrišiImas praf. Barem sam dobro naucila koje su bile zene Henrika osmog i kojima je odrubljena glava, a koje su se pak za dlaku izvukle i imale nevjerojatnu srecu i privilegiju umrijeti prirodnom smrcu. :)
OdgovoriIzbriši