Vampirska akademija: Posljednja žrtva

Brzo i grubo: očekivani kraj Roseinih i Lissinih pustolovina, nekoliko zaokreta i vrlo obećavajući potencijal za novi serijal Bloodlines.

Pozor, pozor, spoileri na vidiku. Budite upozoreni.

U posljednjoj knjizi serijala Rose i Lissa će se suočiti sa svim demonima svoje prošlosti i opasnostima koje prijete u sadašnjosti. Rose, sada u zatvoru pod optužbom da je počinila ubojstvo kraljice Tatiane, zna da tamo vani postoji još jedan Dragomir koji bi pomogao Lissi oko mjesta u morojskom zakonodavnom vijeću, i uskoro će se naći u ludoj potrazi za njim (ili njom). Saveznici na toj misiji? Oni koji od kojih bi to najmanje očekivali, ali najvažniji od svih: Dimitri. Na dvoru su pak ostali Lissa i Christian, kao i Rosein dečko Adrian Ivaškov, njena majka Janine i otac Abe Mazur, ali i stari poznati likovi kao što su Tasha Ozera, zgodni dhampir Ambrose, Daniella Ivaškov, čuvari Hans i Mikhail, itd. Lissa i ekipa će pokušati sprati ljagu s Roseina imena i otkriti stvarnog ubojicu kraljice Tatiane. U međuvremenu započinje i izbor za novog morojskog vladara koji mora proći tri testa izdržljivosti, inteligencije i sposobnosti.

Posljednja žrtva je uglavnom popravila loš dojam koji su na mene ostavile prethodne dvije knjige. Istina, i ovaj nastavak pati od patetike i jeftinih akcijskih scena, ali usprkos tome, bilo je tu i prilično zabavnih i uzbudljivih stvari pa bih rekla da zatvaranje serijala s ovom knjigom uopće nije bilo loše. Na samom početku knjige je i bilo i par vrckastih fora koje su me nasmijale i žao mi je što takvih stvari u serijalu nije bilo još više, već je Mead najčešće potonula u nekakve 'filozofije' koje su polučitljive i poluprobavljive. No kad stavim na stranu svaki put kad je Rose ustvrdila kako gaji osjećaje sad prema Adrianu, sad prema Dimitriju (inače, stvarno mi se ne sviđaju ovakve 'poligamne' junakinje koje pokušavaju istodobno sjediti na dvije stolice, jer je Rose radila upravo to: iskorištavala je Adriana, a željela Dimitrija) bilo je tu po prvi put nekih scena između nje i Dimitrija kad je kemija između njih bila uvjerljiva, ali nažalost, i to je bilo samo na početku. Kasnije stvari krenu poznatim tokom: red jeftine filozofije, pa red čeznutljivih pogleda i tako unedogled. 

Što mi se još svidjelo? Pa, definitivno likovi braće Daškov i Robertov magijski sukob s još jednom korisnicom duha. To je bila prva 'akcijska' scena za koju sam mislila da je cool, i naravno, nije uključivala Rose i njezino 'ubijam jednog strigoja, pa onda sređujem još dvojicu'. A kad sam već kod akcijskih scena, primijetila sam i ovo: u ovom se nastavku prvi put spominje da čuvari ponekad nose i pištolje. Naravno, pitam se zašto onda i čuvari u Tarasovu nisu nosili vatreno oružje? Zapravo, s obzirom na činjenicu da su ljudi često pomagali strigojima, zašto čuvari uvijek nisu bili propisno naoružani? Nije li pomalo glupo da, dok izumire rasa koju čuvaš, hodaš naokolo ovisan samo o svojim šakama i brzim nogama? Znam da strigojima pištolji nisu mogli ništa, ali u Roseinom svijetu nisu samo strigoji bili opasni po život. To mi jednostavno nema smisla.

Što se tiče samog kraja, sve je bilo očekivano i ok, iako su neke stvari ostale nedorečene, a pritom mislim na Lissu i Christiana. Pretpostavljam da će se detalji otkriti u novom serijalu čiji će protagonisti biti, koliko sam čula, alkemičarka Sydney i Adrian. Za Sydney me i nije pretjerano briga, iako me živo zanima kako će Mead napisati knjigu sad kad junakinja više nije obdarena, sangvinična dhampirica koja ubija sve nemrtvo pred sobom. Adrian me itekako zanima, kao i posljednji otkriveni Dragomir čiji identitet vam neću spoilati. 

Živi bili, pa čitali.