Suzanne Collins: Igre gladi

Brzo i grubo: uzbudljiv distopijski roman o gladijatorskim igrama u kojima sudjeluju tinejdžeri i djeca.

Napokon se i ja priključujem hypeu koji momentalno vlada oko premijere prvog filma Igara gladi. Ne znam zašto sam čekala toliko dugo da pročitam knjigu za koju pohvale pljušte sa svih strana, ali znala sam da ih u svakom slučaju želim pročitati prije nego što film stigne u hrvatska kina i zaista jesam. I knjiga je zaista opravdala broj svojih obožavatelja i glas koji je bije. No ovaj će osvrt biti malo drukčiji od onakvih kakve inače pišem. Prvi post će se biti moj uobičajeni osvrt u kojemu neću otkriti nikakve spoilere, dok ću u drugom postu prokomentirati radnju vrlo detaljnije kao i sam kraj knjige. Taj je drugi dio namijenjen zapravo svima koji su već pročitali knjigu ili cijelu trilogiju, i meni, naravno, da ovako virtualno izblebećem sve što imam jer sam pod priličnim dojmom.

Dakle, već i ptice rugalice na grani znaju sve o svijetu Igara gladi: o diktatorskoj državi Panem sa glavnim gradom Capitolom protiv kojeg su se pobunili njegovi okruzi i za kaznu bili primorani na sudjelovanje u okrutnim igrama gdje moraju svake godine poslati po dva svoja predstavnika, jednog dečka i jednu curu. Djeca se u posebno dizajniranoj areni bore do smrti, a pobjednik može biti samo jedan. Kad se za predstavnika rudarskog okruga 12 odabere dvanaestogodišnja Primrose Everdeen, kao zamjena za nju se dobrovoljno javlja njena starija sestra Katniss. Uz Katniss je izvučen i dečko kojeg zna iz viđenja, Peeta Mellark, pekarov sin snažne građe. No Katniss je sa svojih šesnaest godina hraniteljica svoje obitelji i uspješna lovkinja koja vlada lukom i strijelom. Ipak, iako se većinu života borila s glađu i opstankom u najsiromašnijem dijelu okruga, ono što je čeka u areni nije baš jednostavno. Bogatiji okruzi imaju dobro uhranjene predstavnike koji čitav život treniraju za Igre, a tu je i mogućnost da će u određenom stadiju Igara Katniss morati ubiti Peetea.

Za početak ću krenuti s pisanjem Suzanne Collins koje je stilom zaista primjereno publici na koju cilja. Zapravo, tekst je prilično jednostavan i brz i vjerujem kako bi Igre gladi bile razumljive i malo starijoj djeci. Znanstveno fantastični elementi također, iako postoje, nisu toliko naglašeni a ni komplicirani da ih klinci ne bi shvatili. S druge strane, već vidim kako se propituje ispravnost ideje da djeca čitaju o ubijanju i okrutnosti, diktatorskim društvima i nenormaluku koje u njemu vladaju. I to je u redu. Razumijem ako netko od roditelja ne želi kupiti ovu knjigu za svoje dijete. Ali na kraju svake ovakve rečenice dolazi jedno 'ali'. Željela bih kao prvo istaknuti da je vrlo uočljivo kako u tekstu izostaju grafički opisi nasilja – ozljeda da, jer su važan dio radnje, ali samoga čina nasilja ne. Na drugom bi mjestu kao jednako važno rekla i kako Igre gladi nisu knjiga o pukom ubijanju, već knjiga koja će propitati ono najvažnije o čovjeku: ljudskost, odgovornost i empatiju. I sve to u društvu i situaciji gdje je ovo troje jednako nepoželjno koliko i neočekivano. Jednostavno ne mislim da su te teme preteške za današnju publiku ma koliko ona bila stara, a ruku na srce, djeca se danas ionako susreću s većim medijskim gadarijama od Igara gladi.

S tim svim rečenim, prebacit ću se na hvalospjeve knjizi. Uzbudljiva je i napeta i radnja zbilja ne zastajkuje, čak ni onda kada mi možda željeli da malo uspori. Pametna je i puna obrata, iako se neke stvari daju predvidjeti jednostavno zbog načina na koje su glavni likovi željeli biti predstavljeni, no o tome u drugom postu. Mjestimično je dirljiva do suza, a mjestimično oduševljava što se posvema ima zahvaliti Katniss. Jer Katniss je savršena glavna junakinja: hladnokrvna, odgovorna, pametna i sposobna. Ne možete ne voljeti Katniss. Osobito sam bila impresionirana njenom zrelošću i hladnom glavom što je dobrodošlo osvježenje od tipičnih young adult junakinja. Mislim da je iz ovoga također jasno da velike patetike i cendranja u ovoj knjizi nema. Romansa je u drugom planu, što je savršeno logično. Da je obrnuto, priča bi bila upropaštena i vjerojatno neviđeno ljigava.

Collins se dobro pobrinula i za druge likove i generalno za detalje koji savršeno upotpunjuju atmosferu kao što je činjenica da smo svako malo podsjećeni kako zapravo pratimo reality show kojeg je i cijeli Panem primoran gledati; među ostalima i Katnissina sestra i majka. Da je arena, iako prirodno stanište, potpuno pod kontrolom tvoraca Igre, i tako dalje, i tako dalje. Što druge reći osim: obavezna lektira.