Suzanne Collins: Plamen

Brzo i grubo: visoka razina napetosti, akcije i novih problema ne jenjava, a pred nama su i sedamdeset i pete Igre gladi.

Dakle, Katniss i Peeta su se izvukli živi iz arene i sada počivaju na lovorikama zaljubljenih pobjednika koji su zaludjeli cijeli Panem. Ili ne baš. U stvari, nad 'ukletim' ljubavnicima se nadvila sjena još opasnija od nasilne smrti u areni. Predsjednik Panema, Coriolanus Snow, posjetit će Katniss u njenom novom domu u Selu pobjednika gdje otkrivamo da je njeno izigravanje pravila Igara zapalilo vrlo opasne vatre. Glavni dizajner Igara gladi, Seneca Crane, muškarac koji je dozvolio da ona i Peeta ipak živi izađu iz arene pogubljen je zbog te odluke. Stanovnici okruga naime sve manje vjeruju u ljubavnu priču između Peete i Katniss, a sve više u ideju da se Capitol može i nadmudriti i na koncu eventualno i pobijediti. Nemiri izbijaju po međusobno izoliranim okruzima, a Katniss na jednom od svojih lovačkih izleta saznaje da davno sprženi okrug 13 možda još uvijek postoji. Predsjednik Snow će pružiti Katniss još jednu priliku za popravljanje dojma: ona i Peeta imaju odraditi uobičajenu pobjedničku turneju po okruzima. A onda slijede jubilarne sedamdeset i pete Igre gladi koje će premoć Capitola morati dokazati na još svirepiji način nego one uobičajene. No to neka ostane iznenađenjem za čitatelje.

Mislim da je za pisce prilično teško održati kvalitetu priče u nastavcima, a kad je u pitanju dostopijski, akcijski roman onda je stvar vjerojatno još teža. Suzanne Collins prilično dobro pliva u tim vodama i nastavak prvog romana definitivno nije razočarao. Priča napreduje polako, ali sigurno, ili je možda bolje da kažem kako se ono najveće klupko zapleta polako raspliće u svome pravcu. Pojavljuju se i novi likovi od kojih pažnju plijene osobito zgodni Finnick iz okruga 4 i okrutna Johanna Masen o čijem smo sudjelovanju u Igrama čitali u prvoj knjizi. Polovica knjige se ovaj put odvija u okrugu 12 što će možda čitateljima u usporedbi s događajima u areni djelovati monotono i dosadno, ali mene to nije smetalo. Bar ne s obzirom na činjenicu da Collins ne zamara svojim pisanjem i nije jedna od onih koji prežvakava jedno te isto na deset stranica. Svidjelo mi se što zapravo u cijeloj knjizi nema predaha od opasnosti i svi stari problemi još itekako postoje. Dapače, postaju sve teži, a ulozi u igri sve veći. Mislim da to ujedno odgovara i na najvažnije pitanje koje zanima obožavatelje i čitatelje prvog romana: da,  nastavak je jednako dobar, jednako napet i jednako nepredvidljiv.

Omiljena scena? Na to ne mogu odgovoriti bez huge spoilera pa budite upozoreni jer evo ide jedan: kad prilikom ocijenjivanja kandidata za nove igre Katniss napravi omču, objesi o nju lutku koja služi kao meta i na 'mrtvaca' napiše ime 'Seneca Crane'. To je bilo opako. U stilu: zadnji put kad sam bila u areni, glavni među vama je izgubio glavu. Ovaj put će to biti netko od vas. 

O da, Suzanne Collins uvijek nađe načina da podigne ljestvicu malo više.

Originalni naslov romana je Catching fire, a o trećem romanu Ptica rugalica uskoro.