subota, 14. travnja 2012.

Jude Deveraux: Stvoreni za ljubav



Brzo i grubo: romantičnoj priči Jude Deveraux, koja se proteže kroz stoljeća, ne fali samo jedan dobar urednik, već i sve ono po čemu smo je mi KDS-ovci zavoljeli.

A ja bih rekla da je to u prvom redu smisao za humor, a u drugom kvaliteta pisanja što je možda još važnije od humora. No zbrzanost priče bi joj i oprostila da me je Jude negdje usput uspjela i nasmijati: prostora i prilike joj nije nedostajalo jer ovaj ljubić broji gotovo četiri stotine stranica i odvija se u tri različite epohe. Započinje u devedestim godinama prošlog stoljeća kada autorica ljubavnih romana, Hayden Lane, shvaća da se iracionalno, ludo i destruktivno zaljubila u svog vlastitog papirnatog junaka Jamiea. Hayden potom traži i nalazi pomoć kod vidovnjakinje Nore koja joj otkriva da Hayden, zbog davne kletve iz elizabetanskog doba, ne može voljeti nikoga osim fatalnog muškarca koju je na nju i bacio kletvu. Uz pomoć hipnoze Hayden će pokušati popraviti stvar: vratit će se prvo u edvardijansko doba kada je bila zloglasna lady de Gray, a potom i dublje u prošlost kada je bila Callasandra, nesretna kćer ćudljivog plemića koji je najviše na svijetu želio zdravog, savršenog sina. 


Cijela konstrukcija priče u priči u priči je bila zanimljiva na početku, toliko priznajem. No kada sam odmakla s čitanjem i shvatila da je glavna priča ona elizabetanska i da ćemo je detaljno, s prologom od kojih stotinjak i kusur stranica, čitati od rođenja naših ukletih ljubavnika do njihove smrti, počele su prve sumnje. Tako smo, valjda zaradi boljeg razumijevanja Callienog i Tallisovog života i kobne kletve, upoznali kućanstvo Johna Hadleya – da, gore spomenutog plemića opsjednutog muškom djecom – i njegove žene Alide osuđene na vječiti neuspjeh da usreći muža. Čitali smo o djetinjstvu i jačini veze između Callie i Tallisa, čitali smo o njihovom obrazovanju, o njihovim navikama i pričama, i da skratim, čitali smo isti taj opisni tempo pisanja do samoga kraja. Ne mogu reći da je iskustvo bilo užasno ili loše, ali meni je nakon Princa na bijelom konju ovo bilo iznenađujuće površno, dosadnjikavo i naporno štivo. Ne razumijem zašto je toliko stranica, umjesto na romansu, protraćeno na uvod koji se mogao sažeti u nekoliko rečenica. Isto tako je bilo razočaravajuće što su se glavni problemi između dvoje junaka gotovo pa sveli na tinejdžersko prepucavanje u kojima su oboje ispali prilično neinteligentni. Naravno, kako je za nesreću para morao ipak biti odgovoran netko drugi tu je i sapuničasti Alidin lik čija se motivacija mijenjala po potrebi svako toliko. Ugh. Nikako da povjerujem da je Jude Deveraux ista autorica koja je napisala Princa na bijelom konju, a da ironije bude veća, mislim da je Stvoreni za ljubav čak u višem cjenovnom rangu od njene prve KDS knjige.
S druge strane, možda je baš u tome i problem – možda su moja očekivanja bila prevelika jer nekako imam osjećaj da će druge čitateljice zanemariti brzinsko prelaženje preko cijele priče, a više uživati u dramatičnoj romansi koja premošćuje vrijeme.



Broj komentara: 16:

  1. Šteta, baš mi se činilo ovako da priča ima potencijala.

    OdgovoriIzbriši
  2. 400 strana, baš šteta vremena da je tako loš.
    Inače, Deveraux je jedan alter ego koji nosi momak s kojim mi život donese samo loša iskustva. Tako da me totalno odbila i time :D

    OdgovoriIzbriši
  3. Šteta..zvučala mi je baš zanimljivo u onom gore prvom pasusu :/

    OdgovoriIzbriši
  4. I meni je zvučala zanimljivo, još sam i mislila da je knjiga, s obzirom na autoricu, zicer.
    Mislim, nije očajna, ali daleko od očekivane kvalitete...
    :(

    OdgovoriIzbriši
  5. Ja sam čitala Princa na bijelom konju bio mi je super,opuštajuća :)
    Sad za ovu knjigu nisam baš sigurna :(

    OdgovoriIzbriši
  6. Prvih 70 stranica knjige čisto je dosadno mučenje. Priča o prošlim životima sama po sebi je zanimljiva, ali smatram da bi knjiga bila puno bolja da je spisateljica pričala samo o Callie i Tallisu - e, to je zanimljivo i čita se u jednom dahu. Kraj knjige je toliko brzopleto završen da sam ostala šokirana. Sve u svemu, prvih 70 stranica i kraj uopće nisu potrebni ovoj knjizi. ***Maja***

    OdgovoriIzbriši
  7. počela sam čitati ovu knjigu..i moram reći da jednostavno nisam imala snage, volje ni želje ju završiti...možda jednoga dana, ali čisto sumnjam...obiično uvijek pročitam do kraja započeto, al ovo nisam mogla...kao što kažete, čisto razočarenje..svaka čast na strpljenju i čitanju do završetka...pozzz Mirela

    OdgovoriIzbriši
  8. Ja sam zasad pročitala prvih 40 stranica i knjiga mi je dobra, posebno me privukao zanimljiv uvod
    Petra

    OdgovoriIzbriši
  9. i meni je princ na bijelom konju puno, puno bolji od ove. sada planiram početi baršunasto obećanje. kakve su preporuke?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. ja sam ga počela čitati na engleskom i nisam nikad dovršila... mislim da ću kupiti knjigu na hrvatskom i dat joj još jednu šansu.

      Izbriši
    2. Baršunasto obećanje je fenomenalno, Stvoreni za ljubav nije loše mada mi je trebalo tri pokušaja da se odlučim na čitanje. A Princ na bijelom konju je perfektan pa eto..:)

      Izbriši
  10. Slažem se, nakon Princa na bijelom konju knjiga je strašno razočaravajuća. Od autorice sam očekivala puno više a način na koji je na završila knjigu me zaprepastio...... sve što mogu reći je da je prava šteta, jer je knjiga, sama radnja knjige imala puno potencijala

    OdgovoriIzbriši
  11. I meni se otpočetka nije baš dopala i bila mi je dosadna...a poslije doka sam je više čitala više mi se sviđala...

    OdgovoriIzbriši
  12. ja sam procitala barsunasto obecanje odlicna knjiga....princ na bijelom konju je takoder fenomenalna, a slazem se s vama da je knjiga stvoreni za ljubav promasaj!

    OdgovoriIzbriši
  13. Prvo sam pročitala Baršunasto obećanje, zatim Stvoreni za ljubav. Princ na bijelom konju ću kasnije.... Oba su tipični dopadljivi ljubići, uživala sam u oba.
    Možda se nekome knjiga i nije svidjela, ali meni je u ovom trenutku, dok preispitujem svoju novu naklonost ka ljubićima, sjela od prvih stranica. Pročitala sam svašta o ovoj knjizi. Od toga da je razvučena, do toga da je rasplet zbrzan. Pa, moram reći da je meni broj stranica baš onakav koliki mi je i bio potrban za ovakvu knjigu.
    Priča u priči, jer radi se o posve različitim dijelovima (ima ih četiri) i u tome mi je bio dio draži čitanja. Kao da sam uzela novu knjigu, s novom pričom. Zadovoljna obijema, veselim se Princu na bijelom konju, koju ste toliko nahvalili!
    ps
    knjigu svakako preporučujem čitateljicama i ljubiteljicama ljubavnih romana.

    OdgovoriIzbriši
  14. knjiga je odlicna i nemas pojma, najgora recenzija romana ikad!

    OdgovoriIzbriši