nedjelja, 15. svibnja 2011.

Marion Zimmer Bradley: Kraljica oluja


Što se kuha u drugom nastavku sage o planetu crvenoga sunca Kraljica oluja poznate autorice Marion Zimmer Bradley?

Sastojci: feudalno društvo, oluje nad zamkom, genetski uzgajani ljudi posebnih mentalnih sposobnosti i rat u kojem su sva sredstva dopuštena.

Priprema: U borbu za prevlast nad Vlastelinstvom umiješajte dva brata, svakom od njih dajte oružja nevjerovatne snage i pričekajte da situacija prokuha. Drugom paru braće osim rata za vlast dodajte i malo rivalstva oko lijepe i nježne Cassandre.

Drugi nastavak sage o Darkoveru neusporedivo je bolji od svog prethodnika ne samo radnjom i likovima, nego i naslovnicom te količinom uložene mašte. Bradley nas vodi mnogo godina dalje od Brodoloma na Darkoveru, kada je nepoznati planet već dobro naseljen, a društvo jako nalikuje onom srednjovjekovnom. No ipak ne posve, jer su ljudima sada jako dobro poznati zakoni nasljeđivanja gena i tehnologija korištenja matrica, kamenja koja nevjerovatno jačaju moć i frekvenciju misli.

U romanu uglavnom upoznajemo likove koji posjeduju laran, jedan od oblika posebnih mentalnih moći, no iz Brodoloma se sjećamo da su prvobitni ljudi na Darkoveru bili obični Zemljani i da se laran kod čovjeka ukorijenio križajući ga sa prekrasnim telepatima chieri koji su sada već izumiruća vrsta.
Allart posjeduje laran za koji bi većina nas dala desnu ruku: on može vidjeti budućnost. Iako na prvu zvuči sjajno, na drugu i nije baš tako, jer Allart ne samo da može vidjeti budućnost koja će se sigurno dogoditi, on u isto vrijeme vidi budućnosti koje bi se mogle dogoditi, one koje su vjerovatne, one koje su plod njegovih vlastitih strahova i one koje se nikad ne moraju dogoditi. Uza svu tu zbrku u svojoj glavi odlazi u osamu samostana da pronađe mir i kontrolu nad naviranjem svog larana koji mu onemogućava smoći snagu za bilo kakav životni izbor.
Drugi lik koji pratimo kroz knjigu je dvadesetogodišnji Donal, usvojeni sin gospodara Aldarana koji posjeduje veliku ljubav prema letenju i lijepoj promatračici i empatici Renati. Njegova polusestra Dorilys je Aldaranova prava kći i osim što posjeduje aroganciju i ponos svog oca, ona također ima nevjerovatno snažan laran: korištenje električnog potencijala planeta koje se očituje u pražnjenju snažnih gromova kada god joj to padne na pamet zbog čega je među narodom i ostalom djecom poznatija kao 'kraljica oluja'.
Dobar dio romana posvećen je i matričnoj radnici i promatračici Renati koja kroz djelo doživljava potpunu preobrazbu i veliku ljubav prema Donalu. Tako naposljetku dolazimo i do Cassandre koja se također preobražava, iz djetinjaste, plačljive i naivne djevojke, te postaje samopouzdana sposobna promatračica u Kuli.

Mnoštvo likova čije su sudbine duboko isprepletene, a od kojih je svaki vrlo živopisan i originalan, jednostavno oduševljava, a svijet koji je izmaštala Bradley nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Kao i uvijek radnja je protkana filozofskim, znanstvenim i socijalnim pitanjima, a ne manjka ni religijskih. Ono što mi se posebno svidjelo je neočekivani tragični kraj te lakoća i brzina kojom se djelo čita. Kraljica oluja me nagoni na čitanje još nastavaka o Darkoveru neponovljive M. Z. Bradley.

Nema komentara:

Objavi komentar