Brzo i grubo: fantasy-horor za djecu je stilski savršen Bradburyev rad koji je inspiraciju pronašao u starim mitovima i ljudskom odnosu prema smrti.
Stablo vještica nije ni tipičan horor ni tipična knjiga za djecu. Za početak, radi se o knjizi u kojoj nema jasno određenog glavnog junaka ni antagonista protiv kojeg se djeca uobičajeno bore. Njihova priča počinje prilično bezazleno: ono što je trebala biti obična, ali napeto iščekivana Noć vještica se pretvara u misiju spašavanja jednog od dječaka, omiljenog Pipkina nad čijim se životom nadvila sjena smrti. Njihov 'neprijatelj', smrt, i nije baš pravi neprijatelj već nepoznato s kojim se dječaci na svom putovanju trebaju upoznati i suočiti na samom kraju. Njihov jezivi vodič je gospodin Grobolijes, tajanstveni stanovnik zapuštene viktorijanske kuće na rubu grada i ujedno mentor koji će dječacima održati par lekcija o svetkovinama smrti i tradiciji Noći vještica. Među dječacima se jedini pomalo ističe Tom Skelton kojemu je dodijeljena uloga najhrabrijeg u grupi; on prvi postavlja pitanja i njega prvog pitaju za mišljenje i on je taj koji na kraju shvaća tko je zapravo gospodin Grobolijes.
Strava u knjizi, ako se uopće može nazvati stravom, izvire iz nepoznatog i začuđujećeg, ali uvijek mračnog folklora: mumificiranje tijela pokojnika, druidski bog mrtvih Samhain i šećerne meksičke lubanje za Dan mrtvih vjerojatno bi uplašile samo najmanju djecu, tako da se može mirne duše reći kako Bradburyjeva namjera nije bila utjerati strah u kosti već istkati fantastično okruženje koje bi slavilo sve one mračne pripovijesti i legende iz ljudske povijesti koje su gotovo uvijek povezane sa smrću. Priča je vrlo jednostavna i za odrasle lako moguće i dosadna, no Bradbury piše prekrasno i toliko slikovito da je samo iz tog razloga prava šteta ne pročitati Stablo vještica. Treba još dodati da je za istoimeni crtić Bradbury napisao i scenarij za kojeg je dobio nagradu Emmy i da je njegova prvotna ideja za Stablo vještica upravo i bio animirani film.
Posjedujem ovu knjigu još iz devedesetih kad sam bila klinka i kad je Zagrebačka naklada izdavala svoju Alien SF biblioteku u kojoj su, između ostalih, izašli Dimni prsten, Pod naponom i Heinleinova Vrata u ljeto. Mislim da ZN i dan danas izdaje žanrovski slične knjige, ali ponizno priznajem kako odavno u ruke nisam uzela ništa njihovo iako su prije deset godina bili obavezna lektira. Uglavnom, svakako treba pohvaliti fantastičan prijevod Predraga Raosa i naslovnu ilustraciju Aleksandra Žiljka za koju sam do prije par dana mislila da je otkupljena s knjigom. Izgleda svjetski i praktički sam zbog nje i kupila knjigu. U svoju obranu mogu samo reći da sam tada imala kojih jedanaest, dvanaest godina.
Nema komentara:
Objavi komentar