Susan Elizabeth Phillips: Doručak u krevetu

 Brzo i grubo: istovremeno vrckast i dirljiv roman o iskupljenju jedne, navodno, loše djevojke.

Susan E. Phillips je jedna od najpopularnijih i najpoznatijih spisateljica ljubavnih romana na svijetu i to u tolikoj mjeri da je ušla u mainstreem i da manje više nema čitatelja i čitateljice koji nisu negdje jednom čuli za nju. Njena slava i dobar glas su itekako opravdani, a to zna svatko tko se upustio u čitanje nekog od njenih romana. Meni je osobno trebalo jako dugo da uzmem nešto njeno u ruke i to uglavnom zbog preočajnih i preljigavih naslovnica koje je Mozaik knjiga birala za hrvatska izdanja (nisu baš sve takve, ali ja sam nekako uglavnom primjećivala ove slinave). No, kako korice ne čine knjigu, a svatko je to saznao prije mene, ja sam se uz dužno poštovanje bacila na nadoknađivanje gradiva. I što da kažem... svidjele su mi se sve njene knjige koje sam pročitala; neke manje, neke više, ali nijednoj nisam mogla naći zamjerku koja bi se odnosila na gradnju priče, pripovjedačku tehniku ili karakterizaciju likova. Sve je to odrađeno besprijekorno i temeljito, a neke stvari, poput sporednih priča i likova, ponekad i odviše temeljito.

Doručak u krevetu je jednako tako besprijekorno i temeljito odrađen do kraja. Phillips nas vodi na američki jug, u mali gradić Parrish, gdje se nakon godina i godina izbivanja vraća naša junakinja Sugar Beth Carey, nekoć razmažena i prekrasna plavuša koja je vladala društvenim životom grada dok je bila srednjoškolka. No to je vrijeme ostalo daleko u prošlosti, a Sugar Beth, pomalo ofucana od života kojeg je vodila i sada u financijskim neprilikama, mora pronaći skrivenu i skuopcjenu sliku svoje preminule tete i usput se suočiti s posljedicama svog ponašanja koje je mnogima ozbiljno zagorčalo život.  

Susan Elizabeth, koja je rođena u državi Ohio, dakle na sjeveroistoku SAD-a, je očito jako fascinirana američkim jugom (a tko nije?), te i inače vrlo često za glavne muške junake svojih romana uzima baš južnjake, no ovoga puta je južnjački mačizam zamijenila irskim šarmom i dobro poznatim senzibilitetom otočke dušice. On se zove Colin Byrne i on je Sugar Bethin bivši profesor engleskog koji je u međuvremenu postao poznati pisac. Njegov mi je lik definitivno najdopadljiviji od svih, iako mi je i Sugar Beth prilično draga. Tu je i prilično duga i dirljiva priča o Winnie Davis, Sugar Bethinoj polusestri koja je bila žrtvom njenog bullyinga u školi koji je zbilja bio odvratan i okrutan. Sama ta priča o dvije polusestre koje su dijelile ljubav istog oca i kompleksima i ljubomori koja je iz toga izrasla bi mogla stajati kao vlastiti roman, kao i priča o Winnieinom braku s nekoć najpopularnijim dečkom u školi i ujedno Sugar Bethinom bivšem dečku.

Za kraj moram još jednom primijetiti kako je S. E. Phillips zaista genijalno rekonstruirala mentalitet malog grada tipičnog za američki jug što se najviše da 'osjetiti' ako čitate na engleskom, a osobito me nasmijala patina malograđanštine od koje je patila Sugar Bethina obitelj prema  kojoj se ona uvijek odnosila s ironičnim odmakom. Jedino što mi se nije svidjelo kod ove knjige je prijevod naslova, a naslov u originalu glasi Ain't she sweet?