Ann Brashares: Zovem se Sjećanje

 Brzo i grubo: ljubavno-fantastični roman sa zanimljivom premisom i vrlo osrednjim ostvarenjem.

Ann Brashares, autorica poznatog i popularnog serijala Sestre po trapericama, se bacila i na pisanje romana za odrasle, pa je i Zovem se Sjećanje nekako upalo u tu kategoriju. Ne znam baš koliko je Sjećanje roman za odrasle, jer sam ga osobno doživjela više kao young adult roman čije protagoniste upoznajemo kao tinejdžere i pratimo do ranih dvadesetih godina, no i ako ostavimo po strani mlađahne junake i veoma jednostavan izraz kojim se služi Brashares, tu je i početna premisa na kojoj se zasniva radnja knjige. Naime, radi se o već viđenoj ideji o reinkarnaciji kojoj je autorica pristupila dosta plošno i pomalo nerazrađeno. Glavni junak, Daniel, sjeća se svojih prošlih života u kojima je upoznao ljubav svog cijelog postojanja, Lucy, koja se pak nažalost ne sjeća ničega. Tu je i zaduženi zlikovac, Joaquim, Danielov brat iz prvog života, koji je, eto, jednostavno zao i opsjednut prastarom zavadom s Danielom i Lucy koja se odigrala prije stotine i stotine godina i koja je razočaravajuće trivijalna i loše osmišljena.

Osim tog propusta, tu je i užasno dug i dosadnjikav uvod u cijelu priču koja se bespotrebno razvlači kroz većinu knjige da bi se nešto počelo događati tek na samom kraju. A ni to nije bogzna kako ludo i nepredvidljivo. Brashares je Danielove dijelove pisala u ich-formi i oni su jači dio knjige, iako je tu po mom mišljenju izostalo dosta detalja koji su mogli izgraditi autentičnu povijesnu atmosferu koja se mijenjala sa svakim Danielovim životom (u jednom od tih života Daniel je trgovac iz Crne Gore koji posjeduje kuću koja gleda na Dalmaciju), no autorica se svega dotakla dosta površno tako da i te promjene zamore nakon nekog vremena. Lucyina priča je s druge strane jednostavno dosadna, a ni ona sama kao lik nije ništa bolja. Najzanimljiviji dio iz njezine priče je definitivno onaj o njenoj sestri Dani, koja je bila promiskuitetna narkomanka i čije je neprilagođeno ponašanje na neki način obilježilo Lucyino djetinjstvo i život u malom gradu na Jugu.

Iako mi se svidjela ideja o reinkarnaciji i ljubavi koja pokušava pobijediti sudbinu, cijela me priča ostavila prilično ravnodušnom. Mogla bih čak i zanemariti tu i tamo nelogično ponašanje dvoje junaka i zlikovca koji je pakostan sam od sebe, ali činjenicu da sve to djeluje neuvjerljivo i isforsirano nikako. Svidjela su mi se neka od Brasharesinih tj. Danielovih objašnjenja ljudskog i životinjskog ponašanja gledanih kroz prizmu reinkarnacije i to je uglavnom to. Naravno, filmska prava za knjigu su otkupljena i mislim da će cijela priča ipak bolje funkcionirati na filmu gdje će scenografi, kostimografi i fotografi odraditi posao koji Ann Brashares nije bila u stanju ili htijenju odraditi.