Susanna Clarke: Jonathan Strange & g. Norrell

 Brzo i grubo: još jedan britanski fantasy klasik i apsolutni must read.

Čisto savršenstvo. Obožavam ovu knjigu, obožavam njenu omašnost (ima skoro devet stotina stranica) i obožavam svijet koji je stvorila Susanne Clarke. Radi se, naime, o alternativnoj povijest koja uključuje pojavu čarobnjaštva koje je specifično samo za engleski otok. Clarke je radnju smjestila otprilike u vrijeme ratova s Napoleonom i famoznog ludila kralja Georgea III. koji se također pojavljuje kao jedan od sporednih likova. A evo i o čemu se radi:

Prije mnogo stoljeća, kada je na engleskom tlu još postojala magija, najveći među čarobnjacima bio je Kralj Gavran. Potomak ljudi kojeg su odgojile vile, Gavran Kralj stopio je vilinsku mudrost s ljudskim razumom i stvorio englesku magiju. Sada, početkom devetnaestog stoljeća, o njemu govori tek legenda, a Engleska, zemlja ludoga kralja i otmjenih pjesnika, ne vjeruje više u magiju.
Tada se, međutim, pojavljuje povučeni g. Norrell iz opatije Hurtfew, a kipovi katedrale u Yorku ožive i progovore. Vijest o povratku magije proširi se Engleskom, a g. Norrell, uvjeren da mora pomoći Vladi u ratu protiv Napoleona, seli se u London. Ondje upoznaje nadarena mladog čarobnjaka i uzima ga za učenika: Jonathan Strange je šarmantan, bogat i arogantan. Zajedno, zaslijepit će Englesku svojim pothvatima.
Ali ortaštvo uskoro prerasta u suparništvo. G. Norrell nikad nije nadvladao sklonost tajnovitosti, a Jonathanu Strangeu uvijek će najopasnija i najluđa magija biti najprivlačnija. Strange je očaran sjenovitim likom Kralja Gavrana, ali potraga za davno zaboravljenim činima ugrozit će ne samo suradnju s Norrellom, već i ono što najviše voli.

Izgleda da nitko ne zna pisati fantasy kao Britanci i kao da nijednoj drugoj zemlji taj žanr 'ne stoji' tako dobro kao Engleskoj s tim da se ovaj put autorica nije inspirirala srednjim vijekom već početkom devetnaestog stoljeća što je pravo osvježenje u svijetu klasično smještenom među ratnike, zatočene djeve i svadljive gobline. Engleska klima i vremenske prilike kao da su i stvorene za to: magle, snježne oluje, kiše, sivilo i mračne, zimske šume su gotovo na svakoj stranici ovog romana, a kad nema njih, onda smo u nekakvoj knjižnici ili gradskoj palači u kojoj se događaju kojekakve čudnovate zgode. Svijet koji je izgradila Clarke je nevjerojatan i potpuno uvjerljiv sa svakim detaljem na svome mjestu. Osobito su mi se svidjeli njeni vilenjaci koji su zaista neshvatljiva i prilično mračna rasa sklona napraviti svakakvo zlo.

Cijeli dojam su podebljale fusnote koje je napisala Clarke, a koje razlažu povijest engleskog čarobnjaštva i koje su ponekad cijele male priče razvučene na par stranica. Naravno, u sve ovo je utučeno deset godina rada pa nije ni čudo što je roman takva uspješnica i što je smjesta stao uz bok fantasy klasicima kao što je Gospodar prstenova i Narnijske kronike, iako po mom mišljenju Clarke svojim spisateljskim umijećem i imaginarijem nadmašuje i Tolkiena i Lewisa.

Dobra je vijest i da se po knjizi treba snimiti film, te da Clarke piše i nastavak koji će se ovaj put fokusirati na likove Childermassa i Vinculusa poznate nam iz prvog dijela.