Marion Zimmer Bradley: Brodolom na Darkoveru

 

Što se kuha u prvoj knjizi sage o Darkoveru: Brodolom na Darkoveru?

Sastojci: nepoznati planet, telepatske moći, vjetrovi koji donose ludilo i prekrasni lelujavi izvanzemaljci.

Priprema: Ubacite zemaljski interstelarni brod u gravitacijsku oluju te ga nasučite na ne baš tako prijateljski raspoložen strani planet koji vrvi svakakvim nepoznatim čudesima.

Brodolom na Darkoveru prvi je od više desetaka knjiga iz ove neobične sage o skupini Zemljana koji su, nasukani na nepoznati planet, bivali prisiljeni stvoriti novi život i društvo bez ikakve pomoći i tehnologije. Kao da to samo po sebi nije dovoljan problem, javljaju se i brojni sukobi unutar skupine preživjelih, a najveći od njih je raskol između onih koji ionako ograničene resurse i energiju žele uložiti u popravak broda i onih koji shvaćaju da je to nemoguća misija te su pomireni sa spoznajom da je ovaj ogromni opaki planet (kasnije u knjizi vrlo očito nazvan Darkover po svemirskom brodu) njihov budući dom.

Naslovnica prikazuje crveno sunce nad Darkoverom, zaštitni znak cijele sage te jedan od njihova neobična četiri mjeseca, a kod SF/fantasyja mjeseca očito nikada dosta – sjetimo se samo prepoznatljivog bijelog i plavog mjeseca Guy Gavriel Kaya. Glavni lik Rafael MacAran neuobičajeno je bezličan u odnosu na likove iz sage o Avalonu, a ljubavna priča između njega i časnice Camille Del Rey je također vrlo providna i površna. Kapetan Leicester je jedini lik koji je donekle uspio uhvatiti moju pažnju i radoznalost, no umjesto super fora obrata kojeg sam cijelo vrijeme očekivala dobila sam posve razvodnjen i očekivan kraj. Radnja kao takva teče jednostavno i pregledno, no ono što doista izaziva ovisnost o sagi i želju za nastavcima je perspektiva čudnog svijeta iz ljudskih očiju te promatranje međuljudskih odnosa izvan okvira zemaljskih društvenih normi. Darkover sam doživjela kao svojevrsnu SF verziju Robinson Crusoea, posebno ako gledamo način na koji se junaci nose sa nastalom situacijom, no na Darkoveru im ipak društvo čine maleni humanoidi koji žive na krošnjama drveća (a neodoljivo podsjećaju na zemaljske majmune) i prekrasna telepatska bića nalik anđelima.

Sveprisutno je preispitivanje filozofskih i religijskih pitanja što je već iz Avalona dobro poznati pečat M. Zimmer Bradley. Osobno sam previše znatiželjna da bih propustila nastavke, no svakako od drugog nastavka Olujna kraljica očekujem puno više.