Jo Nesbø: Crvendać

Brzo i grubo: Norveška, stari nacisti i jedna nabijena puška. I evo jednog od najrazvikanijih krimića napisanih u posljednje vrijeme.

Romane Jo Nesbøa, ne bez razloga, reklamiraju kao vrlo slične onima Stiega Larssona. Iako bi se dalo raspravljati o sličnostima i razlikama, mislim da usporedba prilično drži vodu. Muškarce koji mrze žene nisam ispustila iz ruku dok ih nisam pročitala do kraja, a slično je bilo i sa Crvendaćem. Svakako moram napomenuti kako su Muškarci imali puno izvitoperenije zločine i pojedine prilično mučne scene, kao i stvarno monstruozne zlikovce kakvi se rijetko viđaju. No, vratimo se na Nesbøa: roman se vrti oko policajca Harrya Holea i pristojnoj hrpici zločina za koje sluti da su povezani. Tu je ubojstvo starog nacista i pijanice Hallgrima Dalea, jedna izuzetno ekstravagantna i prokrijumčarena puška te kasnija ubojstva koja neću otkrivati zbog spoilera. Poglavlja su veoma kratka i u prvom dijelu knjige prošlost se izmjenjuje sa sadašnošću, tako da istovremeno pratimo i Harrya i skupinu norveških dobrovoljaca na Istočnom frontu za vrijeme Drugog svjetskog rata. Ova mi se konstrukcija priče jako svidjela, pogotovo zato jer je na početku bilo nemoguće prokljuviti u čemu je kvaka koja povezuje ove dvije priče, iako je bilo očito da ona definitivno postoji. Već negdje prema kraju knjige, zbog jednog sam detalja skužila 'tko i kako', što mi se kod krimića inače nikad ne događa. Ali za to krivim autorovu jednu informaciju previše, a manje svoj briljantni i perceptivni um.

Kako bilo, u Crvendaću mi se svidjelo sve: protagonisti i počinitelj s kojim sam suosjećala gotovo cijelo vrijeme, sporedni likovi koji su veoma upečatljivi, te prikaz norveškog modernog društva i problematika odnosa prema naslijeđu iz Drugog svjetskog rata. Svidjela mi se Nesbøva očita politička nepristranost i činjenica da je dao priliku i gubitničkoj strani da ispriča svoju priču. Svidjela mi se i psihološka pozadina zločina – bila je uvjerljiva i na neki način i dirljiva. Inače, većina hrvatskih čitatelja i čitateljica, ako ne i svi, je nahvalila Nesbøa i njegovu Oslo trilogiju koju je kod nas izdalo znanje, pa evo i ja dodajem (hvala i preporuka nikad previše) da je Nesbø must read, pogotovo ako ste se nakačili na skandinavski krimić kao i ostatak čitalačkog svijeta. Ja već danas počinjem čitati Nemezu, a na polici strpljivo čeka i Đavolja zvijezda. S obzirom da sam riješila 500 strana Crvendaća u dva dana (da, jako brzo čitam, a u međuvremenu obavim i nešto pošteno), osvrte možete očekivati uskoro.