Vampirska akademija: Poljubac sjene

Brzo i grubo: treća knjiga serijala je ujedno i ona u kojoj se Rosein svijet izvrće naglavačke, a zasad ima i najviše akcije.

Mnogo se toga dogodilo u Poljupcu sjene. Rosein prijatelj Mason koji je poginuo u Spokaneu se sada pojavljuje na tlu Akademije kao duh. Čini se kao da pokušava upozoriti Rose na nešto, ali opasnost koja prijeti ostaje do samog kraja za nju tajnom. Morojska kraljica Tatiana nastoji razdvojiti Lissu od njenog dečka Christiana te je spojiti sa svojim nećakom Adrianom. U isto vrijeme se odvija i suđenje Viktoru Daskhovu koji jedini zna za zabranjenu ljubav između Rose i njenog mentora Dimitrija Belikova. Sama Rose polako otkriva što to zapravo znači biti 'od sjenke poljubljena', a povrh svih tih nedaća i čudnovatosti počinje se pitati i o svojoj ulozi buduće Lissine čuvarice.

Što mi se svidjelo u ovoj knjizi? Pa za početak, svidjelo mi se što je Mead u priču ubacila nekoliko horor elemenata i definitivno puno više akcije s kojom je zatvorila knjigu. Svidjela mi se priča o duhovima, jer obožavam takve stvari i bilo je super čitati kako se razvija prijateljstvo između Christiana i Rose, a pogotovo vidjeti kako u borbi funkcionira morojsko-dhampirski par.

Što mi se nije svidjelo u ovoj knjizi? Puno toga. Jednostavno mi ne sjeda način na koji Richelle Mead piše i način na koji je artikulirala Rose. Čini mi se da ima puno bespotrebnih psovki i glumatanja koji bi valjda trebali približiti vampire urbanim klincima za koje Mead pretpostavlja da riječi poput 'kuja' i 'sranje' koriste u svakoj rečenici. Inače nisam neki puritanac što se toga tiče i psovke me ne smetaju ni na filmu ni u knjizi, ali opet mislim da i psovke imaju svoju funkciju u gradnji lika koja se ovdje, nažalost, svela na ' joj što sam cool'. Tu je i stari problem koji Mead ima, a to je pisanje po principu tell, don't show. Mrzim to. Također, priča je često ispresijecanja objašnjenjima i sjećanjima koja smo već dobili u prve dvije knjige i to mi je bilo potpuno suvišno pošto sumnjam da će itko započinjati čitati sagu od treće knjige.

Sada slijedi spoiler pa budite upozoreni: nikako mi se nije svidjela ljubavna scena između Rose i Dimitrija koja, osim što je veoma kratka, upravo pati od tell, don't show simptoma cijelog serijala. Mead je to odradila uistinu bezveze i bilo bi bolje da je unajmila nekavog ghost writera da to odradi za nju.

Ipak, ipak, ipak – ovo je knjiga koja se pročita za dan, dva i nikako nije dosadna. Možda pisanje Richelle Mead nije bogzna kakvo, ali priča je dobila svoj prvi veliki obrat i vodi u neočekivanom smjeru. Ja bih svakako željela čitati više o morojskom dvoru i svim mastima premazanoj kraljici Tatiani, kao i Adrianu koji je moj junak serijala, dok me Lissin lik ostavio standardno iziritiranom njenim cjelokupnim opusom te joj svečano priznajem da je postala nepodnošljivija od Rose. Naslov na engleskom je Shadow kiss.