Nakon (pre)zasićenja naslovnicama ljubavnih romana, priliku za isprsiti se dobio je jedan manje poznat i uopće manje isfuran žanr. Ne morate ni pogađati koji to, jer već piše gore u naslovu. Clockpunk je podžanr steampunka koji je mnogo češće tretiran kao steampunkov priglupi brat: uvijek se mota negdje oko vaših parnih strojeva i svesrdno vam pomaže u pokušaju da spasite ili pokorite svijet. Kad treba, dodaje vam alat i podmazuje vijke, ali ne može shvatiti ništa kompliciranije od mehanizma zupčanika i domino efekta. Ili možda i može? Tako nekako ispada da čisti clockpunk romani nisu baš brojni, pa tako nažalost ni naslovnice koje ću predstaviti u ovom postu. Nekakvog općenitog obilježja i nemaju, osim neizostavnog satnog mehanizma zamućenog u pozadini ili prikazanog kao dio utrobe ljudskog lika na naslovnici. Boje su ili izrazito hladne ili u tonovima koji podsjećaju na mjed, bakar i ostale steampunkične metale. Kao i prošli put, klik na sliku za povećanje:
Naslovnice različitih izdanja clockpunk romana The alchemy of stone ruske spisateljice Ekaterine Sedia:
Veoma neo-viktorijanske naslovnice young adult trilogije The infernal devices Cassandre Clare. U sredini je teaser naslovnica za drugu knjigu Clockwork Prince (da, ni ja prije potrage za naslovnicama za ovaj post nisam znala da postoje teaser coveri, ali to je samo još jedan dokaz koliko su naslovnice postale važne u svijetu izdavaštva i kolko su bitne čitalačkoj YA publici). Ako obratite pozornost, vidjet ćete kako je samo na pozadinu teaser naslovnice dodan muški lik da je upotpuni:
Cepelinske ilustracije su upotrijebljene za Clockwork Earth trilogiju Jaya Lakea. Iako, mehanički lik s Piniona me podsjeća na Simmonsovog Shrikea s naslovnice Hyperiona:
Posljednji i već spomenuti, Phillip Pullman i čak pet različitih naslovnica za njegov Satni mehanizam:
Odlične su mi naslovnice, pogotovo za Infernal devices i Clockwork three. A nisam ni znala da postoji stvar poput clockpunka...
OdgovoriIzbrišiJoš uvijek nisam čitala ovaj žanr, ali namjeravam. A naslovnice su pravo prokletstvo!Nisam se jednom zaletila da pročitam knjigu zato što mi se svidjela naslovna strana i totalno se razočala (jedna od skorijih je Die for Me od Amy Plum).
OdgovoriIzbrišiJe, naslovnice stvarno znaju bit puno bolje od sadržaja knjige. Što se tiče clockpunka, stvarno su rijetku pravi CP romani, jedva sam i ove iskopala na netu - steampunk je puno popularniji, a sprave koje rade na satni mehanizam se često pojavljuju u steampunk romanima, ali su više sporedne i usputne :(
OdgovoriIzbrišiNaslovnica za Die for me je baš fora. Young adult ima prilično dobre naslovnice, a sadržaj često tako - tako...