ponedjeljak, 13. lipnja 2011.

Maggie Stiefvater: Šapat


Brzo i grubo: novi likovi su osvježili staru priču o vukovima iz Mercy Fallsa, dok neke stvari, ipak, ostaju nepromijenjene.

Kratko i jasno: Šapat mi se svidio puno više od Drhtaja. To je uglavnom zahvaljujući novom liku, Coleu St. Claireu i činjenici da je i lik Isabel Culpeper u ovom nastavku dobio puno više prostora. Oba lika su prilično stereotipna (Cole je odmetnuto i divlje rock dijete genijalnog oca, a Isabel cinična šminkerica iza čije se fancy odjeće i čizama krije mekano srce), ali i to je bilo dovoljno da razbije monotoniju ostalih likova (Grace, Olivia, Rachel, Sam) koji nit' smrde nit' mirišu. Naravno, Sam i Grace i njihova romansa su još uvijek u prvom planu koji je ujedno bio i najnaporniji za čitanje. Stiefvater je na njima izgubila mnogo praznog i nepotrebnog hoda, a opisi emocija koje struje između njih su na razini srednjoškolskog sastava, kao uostalom i Samovi navodno jako deep&profound stihovi. Maggie, molim te, nemoj više pisati poeziju.
Kad sam već kod praznog hoda, u ovoj knjizi ga je bilo zaista puno, a valjda u svrhu građenja atmosfere – većinu vremena se ništa ne događa: Sam i Grace imaju problema s njenim odjednom brižnim roditeljima, a pojavljuju se i novi vukovi, tj. pojavljuje se divni, drski i rastrojeni Cole. I to je uglavnom to. I da, Grace se počinje mijenjati i tiho boluje do samog kraja kad se i taj problem privremeno razrješava. Čini mi se da Maggie Stiefvater ima ozbiljnih problema sa sastavljanjem zanimljive priče i obrata i da joj fantasy setting služi samo kao podloga za beskrajne izljeve osjećaja i naravno, boli. Emo klinci vjerojatno obožavaju Mercy Falls.  No o tome detaljnije redom:

Grace Brisbane: boluje od vrućice/vukodlačenja kroz cijelu knjigu. Uz fizičku patnju, tu je i svađa s roditeljima, bijeg od kuće, te neshvaćenost i nepripadanje ljudskom društvu. 
Emo faktor: solidna trojka.

Sam Roth: ovaj dečko tužnih žutih očiju i emo frizure većinu vremena se vrti u krug progonjen sjećanjima na roditelje koji su ga pokušali ubiti kad je bio dijete, planovima za budućnost i svakodnevnim problemima kao npr. kako se svidjeti bahatim roditeljima svoje djevojke. Piše pjesme i čita Rilkea, te je često zamišljen i tužan.
Emo faktor: odličan pet.

Cole St. Clair: zgodan, inteligentan i savršen, ali nesposoban da se nosi s tim. Bijeg je pronašao u narkomaniji i svom bendu NARKOTIKA u kojem je u pauzama od drogiranja svirao klavijature i pjevao.
Emo faktor: četvorka koja stremi ka trojki.

Isabel Culpeper: mučena grižnjom savjesti zbog svog brata Jacka i vjerojatno potajno zaljubljena u Sama, pokušava se iskoprcati iz depre flertom s Coleom, ali uskoro će, kladim se, shvatiti kako između njih ipak ima nešto više.
Emo faktor: jadna dvojka.
Bitchy faktor: četvorka, ali nategnuta. Isabel je zapravo svjetionik zdravog razuma u Mercy Fallsu, a to uvijek pozdravljamo kao poželjno.

Uglavnom, usprkos bljutavoj romansi i nepodnošljivoj lakoći postojanja, Šapat je pravi easy read i ima svojih dobrih trenutaka. Priča, iako bezveze razvučena, vodi nekuda, jedino bih voljela da vodi malo brže. Naslovnica je usklađena s prvom knjigom, no mislim da bi bila mnogo bolja da su maknuli siluetu djevojke i zadržali isto srcoliko lišće koje resi naslovnicu Drhtaja. Pogotovo zato jer slično lišće označava poglavlja unutar knjige, ali dobro. Sad nam jedino preostaje čekati na treću knjigu naslovljenu Forever.    

Broj komentara: 12:

  1. Emo faktor me razvalio od smijeha pogotovo kod Sama Rotha. :D

    OdgovoriIzbriši
  2. Je, Sam je kao sišao s emo postera. LOL

    OdgovoriIzbriši
  3. Stvarno je bolja od Drhtaja,živi bili pa vidjeli neki rasplet iole suvisao u završnoj knjizi.

    OdgovoriIzbriši
  4. daj zaljubila sam se u sama LOL

    OdgovoriIzbriši
  5. mozete mi molim vas rec jel ovde isto ima ovi celziusi stupnjevi isto ka i prvom dijelu (drhtaj) ili ne....

    OdgovoriIzbriši
  6. U ovom nastavku nema temperature na početku poglavlja.

    OdgovoriIzbriši
  7. ee hvala hvala na brzom odgovoru jer sam dobija zeljni nastavak za bozic i osta paf koju ku... di su temperatute mislija sam da je neka falseta knjiga haha pozdrav sretni blagdani ko ih slavi :D

    OdgovoriIzbriši
  8. Meni je jedini problem što ne mogu spoznati razliku po tome tko priča. Sam i Grace ne mogu biti baš TOLIKO slični. Ali priča je veoma dobra, roditelji su zakon (iako skuže da ovaj živi kod njih tek nakon pola godine)

    OdgovoriIzbriši
  9. Ja sam procitala knjigu i meni je baš super! NIJE dosadna i njihova(od Sama i Grace) ljubav NIJE bljutava nego je baš slatka. A uostalom dok sam čitala knjigu zbilja sam se mogla uživi u nju jer nikome ŽIVOT NIJE SAVRŠEN i svi se mogu naci negdje u svim tim opisima emocija. Ja znam da sam se ja nasla i btw sam da znate NISAM EMO a nisu ni oni (likovi u knjizi). Nisi Emo zato što ti je život pun problema jer da je tako svaka druga osoba bi bila emo...

    OdgovoriIzbriši
  10. Zanima me kad ce film stici

    OdgovoriIzbriši
  11. Knjiga je dobra, danas sam ju pročitala. Ali nešto joj jednostavno nedostaje, ali ne znam što. Svejedno, jedva čekam 3. nastavak...

    OdgovoriIzbriši